Peđa Matijević,kapetan koji je video sve nijanse plavog

Peđa Matijević,kapetan koji je video sve nijanse plavog

   Izdržao je  Peđa Matijević  trinaest i po meseci u kontinuitetu na  brodu i bila je to najduža godina u njegovoj karijeri. Pomislio je tada kapetan duge plovidbe iz Kotora  da je „sastavio”  405 dana i noći na brodu, najduže u svojoj tridesetpetogodišnjoj karijeri pomorca i da se za to vreme kuća sazida.

– Tu dugu godinu sam proveo, uglavnom,  na Pacifiku – priseća se kapetan Peđa Matijević. – U to vreme, pre dvadesetak godina, nije bilo mobilnih telefona i interneta i onda ste stvarno bili jako udaljeni od svoje porodice i svoje zemlje. Godinu i kusur na brodu da ne vidite porodicu, izuzetno je teško.

   O Većini izgleda da kapetan broda ima malo posla, da nosi uniformu i osmatra more. Šta je ,zapravo, posao kapetana?

 – Kao kapetan broda dobiješ instrukcije od kompanije ili od gazde broda gde se putuje i koji teret se vozi. Posao kapetana je da proračuna sve: stabilitet broda, dakle, koliko može tovara da stane, koliki će biti gaz broda sa tim tovarom, koliko je potrebno hrane za određeni broj posade, kojim se idem rutama, da prati vremenske prilike…kada sve to obavi, daje instrukcije  prvom oficiru palube  i šefu inženjera.

   O Kako izgleda vaš radni dan?

 – Sve moje vreme je tačno isplanirana rutina. Ustajanje u 6.00 sati ujutru, kafa na komandnom mostu, razgovor sa prvim oficirom o tome šta se dogodilo tokom noći, da li je bilo iskakanja, kakvo je vreme, šta kaže prognoza. Ranije su te izveštaje davali telegrafisti, a danas to radi internet.

   O Da li je na brodovima sve manje posla za ljude, a više za „mašine“?

– Danas mnoge stvari na brodu ne radi čovek, brodovi su automatizovani, internet daje izveštaje o vremenu, pa ni kapetan nema takve ugodnosti kao nekada kada je sve dobijao na gotovo. Recimo, kapetan danas radi mnoge stvari sam, a nekada je dobijao izveštaje od telefgrafiste i prvog oficira. Smanjen je broj ljudi na brodu radi uštede tako da i pomorstvo trpi. Kada sam počinjao, na brodu je radilo 30,40 ljudi. Danas ih ima do 15. Jedan čovek radi više poslova da bi se uštedelo. Brodovi su, s druge strane, automatizovani, plove sami. Recimo, stroj se automatski zatvara u 17.00 sati. Paluba mora non – stop da radi, a na  komandnom mostu postoji alarm koji proverava da li je oficir koji dežura tokom noći, budan. Oficir  mora neprekidno da ga aktivira na tri ili šest ili devet minuta, sve zavisi kako je alarm naštimovan. Uglavnom oficir stalno mora da pritiska dugme i ne sme da zaspi.

 O Lepo je biti kapetan broda ali je do njega put dug i trnovit?

– Da bi neko postao komandant velikog prekookeanskog broda potrebno je oko 17 godina školovanja i iskustva. Bar je tako bilo.

O Kako je danas?

– Danas pomorci dolaze brzo do diploma na kursevima koje plate, i odmah idu da rade. A mi smo  ranije išli u pomorsku školu, pa na fakultet, pa godine prakse, polaganje iskustvenih ispita, rad na brodu pa tek kapetan posle 15 do 17 godina.

O Da li ste doživeli potonuće broda?

-Hvala Bogu, ne. Imao sam sreće  da ne doživim ozbiljnije  nesreće na brodu.

O Koji je bio najdramatičniji događaj na brodu?

-Bila je to najjača oluja koji sam doživeo, u Južno kineskom moru. Divljao je tajfun Conson.  Bili smo na sidru, blizu luke jer nas zbog alarmantne situacije nisu ni pustili da uđemo u luku, a istovremeno su nam dali pogrešnu procenu tajfuna.  Na brodu je bilo dvadesetak ljudi i situacija je bila jeziva: talasi visoki 14 metara, mi na sidru kao ljuska oraha lelujamo tamo – onamo. Svakog trenutka možemo da se otkinemo i „zalepimo” za obalu. Držali smo se danima stoički svi.

O Da li ste imali slepe putnike?

 – Poslednji put, dvojica iz Obale Slonovače.Na brodu dugom 238 metara našli smo ih kod frižidera jer su bili jako izgladneli. Po pomorskom zakonu, moraš prvo da ih nahraniš i napojih, pa onda da ih prijaviš. Ali, ako određena zemlja neće da ih primi, dešava se da oni ostanu po godinu  dana na brodu, rade, žive…dok se brod ne vrati u zemlju gde su se ukrcali. Tako je i sa ovima bilo. Vratili smo ih kući.

 O Koje nacije daju najbolje pomorce?

-Važan je kapetan ali je najvažnija posada. Na mom brodu su bili odlični pomorci Peruanci. Ipak, smatra se da su najbolji na svetu  Britanci, Norvežani,Italijani i Hrvati.

oDa li ste ikada videli to jezivo, plastično tužno ostrvo u Pacifiku?

– Obišao sam svet ko zna koliko puta. Video sva mora i ništa jezivije nisam  video od ostrva plastike veličine Evrope koje se formiralo u Pacifiku. A sve smo to sami bacili u vodu.

O Ko baca to?

-Sa brodova, sa obale…Sve što čovek odbaci,to ostane u moru. Danas, na sreću svaki brod ima plan rukovanja smećem. Inspekcija vas proverava da li ste i kako sagoreli otpad. Imate obavezu da pokažete pepeo. Sve što unesete na brod danas morate da pokažete kasnije kao otpad. Organski otpad se baca na pet milja, ostalo se sagoreva.

 O Teško je proceniti, ali da li imate osećaj da su sva mora sveta zagađena?

-Ne mogu da argumentujem, ali mora su itekako  zagađena. To se vidi,  najbolje po ribi. Sve češće se jede riba koja u stomaku ima plastiku. Svako ko voli ribu – a ja je volim i uz to sam i strastveni ronilac – oseti taj tužan ukus plastike u ustima.

O Gde bi neko ko je  obišao svet izabrao da živi?

 – Na Tahitiju, ili, recimo, na Bora Bori, ili na nekom ostrvu u Pacifiku. Tamo ima ribe u izobilju, voća, ima svega, nema politike, ljudi se smeju, a ne treba ti ništa osim japanki i šortsa.

O Zašto nijednom  pomnorcu nije nikada pala na pamet ideja da zemlja nije okrugla?

– Jednostavno zato što se sa broda na okeanu  najbolje vidi  zakrivljenost. Svako ko je plovio morima sveta zna  da je Zemlja okrugla.

O Videli ste sve nijanse mora, koje vam je more najlepše na svetu?

– Nagledao sam se raznih boja i sva imaju različitu nijansu plave. Ali dva najlepša najlepša jesu Karipsko koje je zeleno, i Jadransko koje je vedro plavo.

                      Dijana Dimitrovska

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija doktor film freske gitara glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kosovo i metohija kosovski boj manastir more muzika muzičar nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari teatar turci tvrđava umetnost vera

Marko Savić, surfer srećan kao u maminom stomaku

Marko Savić, surfer srećan kao u maminom stomaku

  Kada je naš surfer prvi put stao na dasku, u jedno svitanje, dok je još crveni odsjaj najavljivao tihi izlazak sunca, Marko Savić je znao da će to biti ljubav za ceo život. Vožnja na talasima i tirkizna mora Dalekog istoka od tog ranog jutra postali su njegova – sudbina. 

– Onog trenutka kada vas sport kojim se bavite ne umara, tada ste iz sporta prešli u način života. Ja sam to postigao.  Postao sam surfer a moj stil životni je upravo – surfing.  Taj osećaj je nešto neopisivo. Kao da ste u majčinom stomaku, slobodni, srećni, sigurni. Slobodni i bezbrižni, iznad svega.

O Šta je to toliko privlačno na tom ostrvu?

– Ja Bali doživljavam kao umetničku koloniju. To je ostvro slobodnih i kreativnih duša, koji svojim skromnim učinkom doprinose autentičnosti tog mesta.

O Kakvi su uslovi za surfovanje na Baliju? Zašto je surfer posebna sorta?

– Surfovanje je pre svega ekstremni sport, i kao takav je i opasan. Potrebna je fizička ali i mentalna spremnost kao i izdržljivost.

Da biste savladali talas, morate da znate da dobro procenite  talas koji vam ide u susret, balans vašeg tela na dasci i morate da imate veliku fizičku snagu da biste uhvatili ili zaobišli talas. Nekom ko ne zna da pliva i da roni, i ko nije u mogućnosti bar 45 sekundi u jednom dahu da bude ispod vode, ne bih preporučio da se upušta u ovaj sport.

O Ko je surfer?

-Svako ko ima osećaj za talas, plavo, i za dubinu.

oKo surfuje?

– Na Baliju najveći broj surfera su Australijanci i Amerikanci iz Kalifornije. Isto tako ima veliki broj Italijana i Brazilaca.

Švedjani, Finci , Holandjani i Nemci su najčešći surf turisti koji dolaze na Bali da nauče da se voze na talasima.

marko savić

O Kakav je osećaj jahati na talasima? Da li je surfer tada bog?

– Surferski dan na Baliju počinje izlaskom sunca, tada je idealno vreme da se udje u vodu. Voda je tada mirna kao na jezeru. Na svakih par minuta iz tako mirne vode pojavi se idealni talas, koji ako uspete, može da vas provoza skroz nazad do obale. To je bila ljubav za ceo život. Za mene je surfovanje božanski posao.

Trenutak kada se popnete na dasku i krenete slobodim padom da se spuštate niz talas to je trenutak koji vas oslobodja od svih pitanja i briga.

O  Šta od opasnih životinja i biljaka ima u moru?

– Životinje su sastavni deo Balija. Imao sam priliku, tokom surfovanja, da vidim delfina koji je iskočio iz talasa pored mene, kao i džinovske kornjače koje izviru na par trenutaka i ,onda, opet zarone.

Ajkule nisam video, ali sam čuo da su se ljudi tokom surfovanja sretali sa njima. Veoma retko se desi da ajkula napadne čoveka.

o Kojim jezikom se tamo sporazumevaš?

– Učim aktivno njihov jezik, koji se zove bahasa. Inače, nije težak da se nauči. Sporazumevamo se svakako svakodnevno na engleskom.

o Da li se sećaš svog najčuudnijeg sna?

– Sećam se, ne mogu da ga zaboravim, kao da sam ga juče sanjao. Sanjao sam kako su naučnici otkrili genetski kod dobra i zla. Kako genetski kod dobra anulira kod ljudi ljubomoru, zavist, i pohlepu. Zatim su taj kod implementirali čitavom čovečanstvu i deca su počela da se radjaju kao sušta dobrota.

Posle nekog vremena nisu postojali poslovi kao vojska i policija, niti su postojale granice izmedju zemalja. Sve je funkcionisalo, sve do trenutka dok se nisu pojavili vanzemaljci  i obavestli nas da smo uspeli i da će nam pružiti tehnologiju kako da napustimo zemlju i da putujemo po drugim svetovima. Čestitali su nam jer smo se dekontaminirali od zla.

Čudno je to što nije bio  običan san kada se iz njega nekako trgeneš i probudiš, već je san imao svoj jasan kraj, i , uz sve to, samo sam se probudio posle toga.

o Da li veruješ da je dobro jače od zla?

– Mislim da ne postoji jači u toj borbi, ne postoji pobednik. To je večita borba koja nema kraja.

Sem ako nas naučnici ne spasu od zla.

o Kako žive Balinežani?

– Interesantno je da nisam nijednom video gojaznu osobu na ostrvu. Balinežani ležu na spavanje dosta rano i bude se isto tako rano. Zdravo se hrane i dosta se smeju. Ne nerviraju se i ne postavljaju nedostižne ili teško dostižne zadatke pred sebe. Žive za taj dan, bez opterećenja šta će biti sutra ili šta je bilo juče. Svi su mladoliki, i teško je proceniti koliko ko ima godina. Ishrana im se bazira na organskom voću i povrću i malim obrocima.

O Da li ima Srba koji tamo žive?

– Na Baliju nema mnogo ljudi iz Srbije, ali i oni koju tamo žive ili provode odredjeno vreme u toku godine imaju zanimljive životne priče.

O Šta se tebi najviše dopada na Baliju? A šta ti se ne dopada?

– Spiritualna planina Ubud, i surfersko selo Canggu, to su najlepši delovi ostrva. Canggu je selo poznato po dobrim mestima za surf, veganskom načinu života, i poprilično velikom jogi zajednicom.

Najkomercijalniji deo ostvra, Kuta, jeste deo Balija koji ne bih preporučio za obilazak. Kuta je poprilično zapustena, a plaža prljava.

O Šta ti je najinteresantnije u hinduizmu?

– Hinduizam je pored budizma najmirnija religija na svetu. Hinduisti su vedri i nasmejani ljudi, ljudi koji veruju u da treba da žive u kodeksu dobrog, da čine dobro i da će im se u nekom obliku dobro i vratiti.

Hinduisti veruju u reinkarnaciju, i po tom verovanju smrt nije pravi kraj života, nego je to samo kraj jedne inkarnacije i početak drugog utelovljenja.Možda su baš zbog toga tako srećni.

Dijana Dimitrovska

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija doktor film freske gitara glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kosovo i metohija kosovski boj manastir more muzika muzičar nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari teatar turci tvrđava umetnost vera