Sergej Trifunović voli zemlju sa prostranstvom

Sergej Trifunović voli zemlju sa prostranstvom

Sergej Trifunović je opet u Munjama i to u filmu “Munje opet”. Film koji je kao  prvi film “Munje”  pre 20 godina režirao Radivoje Andrić  trebalo bi da se pojavi u bioskopim naredne godine.  Stara ekipa  opet zajedno “ jaše”, tu su svi  iz prve postave filma: Sergej Trifunović, Boris Milivojević,  Nikola Đuričko, Zoran Cvijanović, Maja Mandžuka… Samo nema Nebojše Glogovca, koji se 2018. godine pridružio nebeskom glumištu.

   Osim “ Munja opet”, Sergej radi na još jednom projektu zbog čega je u zavadi sa slobodnim vremenom.

-Pripremam se za  snimanje serije „ Kruna“ sa    Vasilijem Nikitovićem – kaže u razgovoru za „Slovo“.- Reč je o serijii o filmu koji se istovremeno snimaju. Projekat je dobio  podršku Filmskog centra Srbije u novembru 2021. na konkursu za sufinansiranje proizvodnje domaćih dugometražnih igranih filmova, a snimanje je počelo tokom oktobra 2022. godine u Beogradu i okolini. Film nastaje pod okriljem produkcijskih kuća „Kinooko film“ i „100 Strong Production“, uz koprodukciju Telekoma Srbije, a podržan je od  Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije i Filmskog centra Srbije.

O Glumili ste u američkim i francuskim filmovima, kako se srpski glumci „ napolju“ kotiraju?

-Srpski glumci su uvek ljudi s akcentom.  Oni nikada neće moći da igraju ljude sa tih prostora. Moći će da igraju strance i samo to. Nažalost, tako je i nama ostaje jedino da uzmemo ili ostavimo takve uloge.

O Da li  je uopšte važno svetskoj kinematografiji odakle je neko?

– Apsolutno nije bitno ko je odakle u svetskoj kinematografiji. To je bitno samo nama malim narodima. Ljudi žive i rade trudeći se da daju najbolje od sebe i od onoga što umeju i ne razmišljaju o svom poreklu, već o svom umeću.

O Koja je razlika  u snimanju  filma u Srbiji i u Americi, recimo?

-Nema razlike nikakve u snimanju filma u Srbiji, Americi, Gani ili bilo gde. Postoji samo dobar scenario i dobar scenario je  svuda dobar scenario. Postoji takođe ekipa koja zna šta radi i koja je svuda ekipa koja zna šta radi i u tom smislu nema nikakve razlike.

 O Koji  su trendovi u kinematografiji? Šta se to menja na filmu, i šta se to menja u pozorištu?

– Nemam pojma. Ništa ne gledam. Ne gledam filmove uopšte.  Mogu da govorim o našem pozorištu. Naše pozorište je u kanalu godinama . I tu se ništa ne menja. Tako da i o tome nema šta da se mnogo govori. Dobra predstava je kod nas uvek samo izuzetak.

O Koliko vremena provodite u Americi?

– Odem jednom godišnje.

O Kada ste u SAD, da li idete u pozorište i kakvi su utisci?

– Kada sam u Njujorku, idem u  tamošnje pozoriše, bio sam više puta, gledao neke dobre stvari. Mislim volim njihovo pozorište, ono je sasvim drugačije i sasvim je o.k.

O Koji vam se film u kome ste igrali najviše lično dopada?

-„Munje opet“. Znači ne „Munje“, nego „Munje opet“

 O Koji ste odličan film  skoro gledali?

 – Oo, da, Piter Džekson  i „Get Back“. Obavezno pogledati.

O Šta najviše volite u Srbiji a šta u Americi?

– Volim mnogo stvari ali baš najviše, da… u  Americi  najviše od svega volim prostranstva. U Srbiji ne volim što nema prostranstva.

   Dijana Dimitrovska, izvor Slovo

amerika arheolog beograd cern deca dinastija dirigent doktor film frontmen gitara glumac glumica hirurg istoričar jezik karcinom klasična muzika klavir knjiga književnost kosmos more muzika muzičar narodno pozorište naučnik nemanjići Nikola Tesla pesnik pisac pozorište profesor reditelj rediteljka rodonačelnik roker SAD slikar slikarka sloveni stefan nemanja zemun zlato čovek

Anja Alač, glumica blistavog osmeha

Anja Alač, glumica blistavog osmeha

   Anja Alač, pozorišna glumica sa blistavim osmehom ne može da zamisli da se jednog jutra probudi i da jednostavno pozorište više ne postoji. Jednostavno, da ga nema. Ubijeno od praznih sedišta, nestalo je u vreme korone ili neke druge nevolje. Neće ni da zamišlja, jer je to toliko neverovatno da joj stvara nelagodu. 

-Tužan bi bio život bez pozorišta – kaže Aleksandra Anja Alač u razgovoru za Balkan City Magazine. –  Nezamisliv. Znam da je sve u životu sklono promeni, ali pozorište je institucija, umetnost koja može da istrpi ogromne promene i vertujem da će se prilagoditi.

-O Koliko ste oštećeni kao glumica zbog pandemije?

-Postala sam mama tako da svakako ne bih igrala u pozorišnoj sezoni. Imala sam na početku pandemije neka snimanja, i bilo je drugačije, možda malo stresnije ali malo i draže jer smo svi bili željni druženja.

Generalno, teško je jer je situacija sa zdravstvom pogodila sve nas.

O Da li glumci kod snimanja ljubavnih scerna traže kovid potvrde?

-Ukoliko si bolestan ili ti nije dobro, društvena odgovornost je na svakom pojedincu da misleći na sebe zapravo misli i na druge. 

O U čemu je  glavna razlika  između pozorišnog i filmskog glumca?

-Neko je jednom rekao, televizija će te učiniti bogatim, film popularnim a pozorište kvalitetnim glumcem.

O U kojoj meri popularnost može da promeni, čoveka,  posebno mladog?

-Verujem da zapravo može samo da ga okuraži da pokaže svoju pravu prirodu koja je do tad bila nedovoljno ispoljena.

O Da li gluma ostavi tragove i u privatnom životu ( zarobljeni u ulozi)?

-Ostavi, ali ako imate sreće, pameti i dara, divne tragove.

O Da li su isti kriterijumi da bi neko postao glumac danas i u  vreme vaših roditelja, koji su takođe glumci?

– Nisu, svako vreme nosi svoje breme.

anja alač glumica blistavog osmeha

O Da li se menja gluma? Ako se menja, u čemu se menja?

– Gluma je pitanje individualnosti i zbog toga mi je teško da na ovo pitanje odgovorim.

O Da li neka uloga može da promeni glumca kao osobu?

-Može, naravno, u manjoj ili većoj meri, ostavljajući trag, tera nas da se preispitujemo, nanovo upoznajemo sami sebe, bivajući svaki put malo iskreniji.

O Šta znači danas popularnost, kada svako ima „svoj TV i  svoje pozorište“ na internetu ?

-Danas živimo u digitalnom svetu, internet je platforma koja može na moćan način da se iskoristi. Kao što neko može da bude vidjen jer je vredan, može i da se samopromoviše zloupotrebljavajući je bez ikakvog smisla i pozadine koja bi tu popularnost opravdala. Mislim da je ranije bilo pravilo da iza popularnosti neke osober ipak neki radi mora da stoji,  ta osoba mora ipak da  vredi.

O Da li postoji neka uloga o kojoj sanjate?

-Da, uloga na filmu, neki marginalni lik, potpuno suprotan od mene privatno.

O Šta trenutno radite ili pripremate?

-Pripremam izlazak mog prvog muzičkog albuma, na kome sam autor tekstova i pevač.

O Zašto je muzika toliko važna i zašto je važno da ljudi slušaju muziku? Šta najviše slušate od muzike i šta volite da svirate?

-Muzika je univerzalni jezik, ne postoji umetnost koja nas brže od muzike može vratiti u sadašnji trenutak i obogatiti ga tom brzinom. Volim Leonarda Cohena, Joan Baez, Florence Welsch, Marka Luisa, Buč Kesidija…Sviram i domaće i strano, ali samo za svoju dušu.

O Da li ste razmišljali o karijeri izvan Srbije?

-Jako bih volela da mi se ukaže prilika da radim u Italiji.

O Šta vam se u Srbiji najviše sviđa?

-Ljudi, Beograd, kakav je nekad bio i kakav može biti. U tom medjuprostoru razapeti izmedju nostalgije i potencijala, živimo sa verom u bolje sutra.

                                    Objavljeno: Balkan City Magazine

Autor: Dijana Dimitrovska

                                   Fotografije: Nebojša Babić

amerika arheolog beograd cern deca dinastija dirigent doktor film frontmen gitara glumac glumica hirurg istoričar jezik karcinom klasična muzika klavir knjiga književnost kosmos more muzika muzičar narodno pozorište naučnik nemanjići Nikola Tesla pesnik pisac pozorište profesor reditelj rediteljka rodonačelnik roker SAD slikar slikarka sloveni stefan nemanja zemun zlato čovek

Mima Karadžić, živi svoj život u svako doba

Mima Karadžić, živi svoj život u svako doba

 Mima Karadžić se uopšte ne ljuti kada mu se nametnu promene. Iako je odrastao u jednoj državi, sazrevao u drugoj, stvarao u trećoj, odlično se snalazi i snalaziće se, jer Mima Karadžić, glumac koji nas toliko godina zasmejava i razveseljava, obožava promene.

 – Volim promene i  poštujem svakoga ko učini i najmanju promenu na sebi i oko sebe – kaže Mima Karadžić.-  Menjati sebe i svet oko sebe je ujedno najčudesniji i najlepši zadatak koji svaki čovek dobija rođenjem, ali ga kao i druge stvari koje dobije rođenjem – ne koristi. Mislim da svaki mladi čovek po prirodi svojih godina mora da bude za promene. Ako nije – nešto onda nije u redu.

O Da li ste lično napravaili neku dramatičnu promenu ?

–  Moja najveća promena je ta što sam uvek živeo svoj život . U svemu što dođe, ja sam se uklapao sa svjim životom. 

mima karadžić, glumac

O  Kako živite ove dane korone?

– I sada živim svoj život. Ova pošast zvana korona, nije me omela, uklopio sam se. Nisam se drugačije ponašao  od uobičajenog.  Pijem vina, skitam,  putujem koliko mogu…Igrao sam  i predstave  u Zvezdara taetru “ Feliks“ “ Tri sorele“…Razmišljam ovako:  Ako me zakači – zakači. Ja se ponašan normalno. U kafanama sam normalno. Nisam tip koji može da sedi dva sata zatvoren u kući i da drži masku u svakom trenutku svog života. Štitim druge ljude od sebe tako što nemam kontakt sa onima koji se boje. Ali sa ljudima  sa kojima imam kontakt, imam ga iz sve snage. Pa, rekao bih, biće kako bude.

O Da li ste radili  za vreme korone?

– Vreme korone mi je dosta brzo prošlo pošto sam radio punom parom. Radio sam četiri  TV serije. To su “ Zabrana“ – velika serija koju je radio moj brat  Milan Karadžić sa odličnom ekipom: Žarko Laušević, Vojin Ćetković, Nataša  Ninković, Vesna  Čipčić,  ja.. Zatim „Dream tim“ sa Lazom Ristovskim, lepa komedija u 10 nastavaka. Radio sam sa Šotrom u seriji “  Kralj Aleksandar“ gde sam  igrao  Punišu Račića, radikala koji je pobio Hrvate u skupštini. I na kraju „Zlatni dani“ serija koja  od 14. decembra kreće da se emituje,  a igraju Tamara Krcunović, Andrija Kuzmanović, Snežana Savć , Uroš Jakovljević ,  ja. To je  romantična komedija po tekstu Gordana Mihića.

O Šta je za vas izvor radosti?

– Radost je moj posao, pozorište,  film, neke knjige neki  ljudi, neke žene sa kojima sam proveo lepe dane, lepe  noći, neka lepa buđenja. Radost su mnogobrojni  trenuci  uz divna vina i prizore.

O Da li imate radost u sebi i kada je ništa ne izazove?

– Imam radost u sebi u svakom trenutku i ne mora ništa daje izazove. Ili bar  ništa epohalno. Mislim da taj izvor radosti zavisi od čoveka . Ako je ima u sebi, onda je to dragocenost, velika. Ako  li je nema, mora onda da je  traži i nalazi, ako je dovoljno mudar i uporan.

O Da li je gluma zanimanje koje se menja? Koliko se gluma za poslednjih par decenija, promenila i u čemu?

– Gluma se u suštini ne menja. Postoje moderni izrazi u oblasti glume, ali suština je ista. Više se menja na filmu ali iz tehničkih razloga. Napraviti lik, igrati ga, imati taj filing sa publikom, stvarati igru, izmaštati dobru priču kroz dobre likove – to je suština glume od kada je sveta i veka.

O Od čega žive glumci sada?

–  Teško je svima. Antivirusne mere utiču na sve ljude . Mi sad igramo predstave tako što se u publici  sedi  odvojeno, po dva sedišta razdaljine.. Duplo je manje ljudi u sali. Svi imaju maske. To je drugačija priča. Taj feedback  koji se dobija od publike je zantno umanjen.

budva

O Da li su antivirusne mere uništile pozorište?

– Pozorište ništa nije uništilo do sada pa neće ni ovo.

O Kako vidite izlaz iz ove situacije?

— Tu ne znam šta da kažem. Ne znaju ni najveći lekari sveta koje sam slušao, a  nisam čuo ništa pametno da je rečeno u smislu ozdravljenja.

O  Da li se u moru uloga koje ste igrali, možda provukla neka za kojom čeznete?

– Ne znam. Kao mlađi sam hteo da igram  neke uloge,  ali danas ne znam. Odigrao sam mnogo uloga koje nisam ni pomislio da ću igrati. Do sada sam snimio 70 filmova,  više od  60 serija,  odigrao više od 90 uloga u pozorištu. Dosta je to za jedan glumački život.

mima karadžić

O  Mnogi su naši ljudi otišli za Kanadu, Ameriku, u beli svet… Da li ste nekada pomislili da odete odavde?

– Ima našeg sveta po Evropi, Kanadi, Americi, Australiji, na istoku, svuda.  Bio sam i ja svuda, i nema mesta gde nisam  boravio. Volim  da odem,  ali volim da se vratim. Nisam mogao da zamislim da Mima Karadžić  živi drugde osim ovde.  Ljudi su odlazili  zato što su želeli da imaju neke bolje uslove za život. Ja klincima svoje sestre i brata svakog dana govorim i ubeđujem  ih  da treba da odu da vide sveta,  da ovde nije ništa  zacrtano. Treba poći u  inostranstvo. Ja sam odlazio i vraćao sam se .  Nisam se našao ni u jednom inostranstvu. Imao sam uslova da se vratim. Osim toga, ne želim ovim poslom da se bavim  nigde drugde osim ovde.

O Šta čovek promeni  odlaskom iz svoje zemlje?

– Uslove života.   Recimo, naši ljudi koji su otišli u inostranstvo. Oni su u svojim glavama ostavili svoj zavičaj na onom nivou na kome je bio kada su odlazili. Sigurno da zavičaj nije bio bogznašta  jer da jeste, ne bi otišli.  Uvek mi je najčudnije bilo šta je za naše gastarbajtere patriotizam. Uglavnom su to sveci I junaci. Ja mislim da je patriotizam ono što uradiš  za zemlju koju voliš I iz koje si potekao. Konkretno raditi, kao, na primer, kad nešto lepo radiš nekome dok je živ, a kad umre- to je sećanje.

more

 O Sretali ste se sa našim ljudima u inostranstvu, kako ih doživljavate?

– Odlazeći u  Ameriku, Kanadu, Australiju,sretao sam ljude koji su opterećeni našom istorijom, religijom , islamom, katoličanstvom, pravoslavljem. Mislim da njihova deca ne žele da budu to. Žele da budu Kanađani, Amerikanci, Australijanci. Oni neće da budu svoji roditelji. Ta deca hoće da budu napredniji, svoji, i  Bogu hvala da je tako.

O Šta Mima Karadžić nudi našim ljudima u inostranstvu?

–  Umetnost koja dolazi iz krajeva koje poznaju, zemlje koju vole, malo drugačija od one koju su zapamtili dok su živeli ovde. Dajemo im miris zemlje naših predaka.

O Ima  li neko lepo mesto gde čovek zaboravii na sve ?

– Ima, to je Ada Bojana. To je mesto gde sam snimio jedan od prvih velikih flmova “ Lepota poroka“, mesto gde možeš da sedneš i uz čašu vina, pred zoru, napišeš stih  i gledaš zvezde i nebo, mesta gde si bio i gde ćeš bitii.

Vidi još: Kako naći mir u duši