Niška tvrđava i grad toliko su kroz vreme srasli da se ne raspoznaje šta je tvrđava a šta grad. U drevni kamen su uklesane emocije vekova, svaki uzdah i  izdah, i radost rođenja i tuga smrt, svaki početak i svaki kraj.

  Za razliku od većine tvrđava koje u osami mame uzdahe ili su negde na kraju grada, Nišlije imaju tvrđavu koja je u stvari grad. Grad sa neverovatnom energijom koja seže  u antičko doba, kada je tu  nikla prva tvrđava koja je kroz različito vreme i arhitekturu nastavila da živi i u vizantijsko i srednjovekovno, tursko doba doba i sve do danas – kada se u svojoj lepoti razmeće svojom raskošnom istorijom i izgledom. Jedna je od najlepših i najočuvanijih tvrđava na Balkanu.

 Ima šta da pokaže: bedemi dugi dva kilometara i sto metara. Visok osam metara! Širok – tri. Kamen za gradnju dovučen iz okolnih majdana. Klesan ručno, pravougaono. Bedemi uokviruju 22 hektara  gde je bio smešten grad kao prilično sigurno mesto za opstanak.

  Sa spoljne strane bila je  okružena  vodenim kanalom. Gotovo neosvojivo mesto za koje je  rimski istoričar 6. veka, Amijan Marcelin, napisao da je „više puta opsedan, ali se nikada nije predao niti bi osvojen“.

 U izvorima se pominje prvi put tokom 2. veka kada je i  Klaudije Ptolemej zapisao da spada među četiri najveća grada Dardanije. Ovde je rođen car Konstantin Veliki (306-337), za koga anonimni pisac kaže da je „ovaj grad veličanstveno ukrasio“, na Medijani podigao svoj „dvor“, a tvrđavu dogradio. Tu boravi 361. duže vreme i car Julijan, pa Valentijan.

 Do temelja ga ruše Huni 442. godine da bi ga obnovio vizantijski car  Justinijan I (537-565). Ali, ne zadugo, jer Sloveni su nadirali sa severa i već su Niš osvojili oko 615. godine. Tada nastaje  nova utvrđenje koje krstaši u 11.veku, koji su prošli kroz Niš opisuju kao utvrđenje sa „jakim zidinama i kulama“.

  Utvrđenje raste i obnavlja se pa je tako i 1165. godine car Manojlo I Komnin (1143-1180) „i sam Niš okružio zidovima“.

 Ali Niš je na  raskrsnici puteva i svi ga žele.

  Veliki župan Stevan Nemanja ušao je 1183. u „slavni grad Niš“ i do temelja ga porušio, a  onda ga obnovio.

 Jedno vreme je pod Bugarima, pa opet srpski, kada ga knez  Lazara (1371-1389) obnavlja. Niš su prvi put osvojili Turci 1386, godine. Tvrđavu su razorili.

 U prvoj polovini 15. veka  despot Stefan Lazarević je osvojio Niš i obnovio tvrđavu,ali je ubrzo preuzimaju  Turci 1428. godine.

 Tu nije kraj njenog stradanja: novembra 1443. godine despot Đurađ Branković i Janko Hunjadi, oslobađaju Niš i prodirdardanija,huni,u do Sofije. U povratku, januara 1444. godine, ponovo pustoše grad.

 Austrijanci osvajaju Niš 1690. godine i  na ostacima srednjovekovnog utvrđenja grade novo.

 Onda opet na scenu stupaju Turci u 17. veka, koji drže utvrđenje. Bedemi današnje tvrđave izgrađeni su od februara 1719. do juna 1723. godine.

  U grad se ulazilo kroz kapije: južna Stambol  i zapadna Beogradska kapija. Postoje i vodene kapije, vidljivi su ostaci severne, Vidin kapije, kao i jugoistočne Jagodinske kapije.

  Po ugledu na smederevsku tvrđavu, i Nišlije od pre tri godine imaju festival Zaštitnici tvrđave, kada posetiocima pokazuju šta imaju. Tada se vraćaju u srednji vek, jašu konje, nose  viteške oklope, i piju pivo po recepturi od pre pola veka.

  Hiljade i hiljade ljudi oseti energiju Niške tvrđave koja je moćna i jedinstvena. Osim bedema ima šta i da ponudi:  od džamije Bali bega iz 16.veka, Pašinog konaka i hamama iz 15. veka, lepih arhitektonskih ostvarenja iz 19. veka kao što su zgrada barutane i kovačnice, Istorijskog arhiva…

  U Nišu se mešaju vekovi i kulture. U jednom delu grada su rimske terme, deo popoločane vizantijske ulice sa kanalizacijom, ostaci kuća sa tremovima, u drugom  mnogo islamskih detalja, a u muzuju čekaju iznenađenja poput,  bronzane statue Jupitera nađene u koritu reke Nišave kod Stambol kapije,  bronzane glave Konstantina Velikog ili  Ara žrtvenik i pitos sa oko sto kilograma srebrnog novca iz 3. veka, nađen kod Beogradske kapije.

 Kao da je taj novac istorija ostavila gradu kao izvinjenje za silna pustošenja koja je preživeo.

Dijana Dimitrovska, BCM, 2022.

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija dirigent doktor film freske glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kosovski boj manastir manastiri more muzika muzičar nauka naučnik nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC srbi Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari tvrđava umetnost voda

Pridruži se klubu čitalaca

анри русо