Tvrđava Zvečan, mesto gde samuju vetar, kamen i zastava

Tvrđava Zvečan, mesto gde samuju vetar, kamen i zastava

    Tvrđava Zvečan starija je od istorijskog  pamćenja. Seže njen dugi život u vreme koje se odavde  ograničeno sagledava.

  Istorijski podaci je „uočavaju“ u 11. veku. Jedna je od najstarijih tvrđava, ali je izvesno da je mnogo pre ostataka koje arheolozi danas nalaze tu bilo „ živo“.

   U periodu Vinčanske kulture (od 4300-3200.godine p.ne.e.) živeo je tu narod koji je, kao nijedan drugi, pravio  maštovito  dekorisane posude i figure ljudi i životinja. Ni na jednom dugom mestu u tom periodu nije  pronađeno ništa slično, ni po po umetničkom nadahnuću i maštovitosti izrade. Imali su sasvim poseban stil.

  Malo je osvetljena u  narednom milenijumu i ne zna se gotovo ništa o vladarima prednemanjićkog perioda. Bez sumnje je mesto bilo popularno jer se sa brda lepo kontrolisao predeo i karavanski putevi koji su se tu ukrštali. Od Zvečana su vodili putevi na sve četiri strane sveta: bosanski, ibarski, kosovski i grčki put. Kasnije će imati ulogu čuvara, čuvaće rudu i rudnik u Trepči.

  Postaje poznata kao pogranična tvrđava koja prerasta u jedan od dvorova Nemanjića. Smeštena na brdu u srcu  gustih i prostranih šuma čije je drveće, kako su zapisali putopisci, bilo visoko do neba bila je sigurno prelep prizor.

   Imala je kao i  sva velika utvrđenja,  Gornji grad, Donji grad i Podgrađe.

   Gornji grad je bio na samom vrhu brda, okružen sa pet kula, i donžon kulom. Tu je bila crkva Svetog Đorđa živopisana. U Gornjem gradu su bile smeštene i cisterne koje su imale vodu sa dva izvora na padini, koja su tajnim prolazima bila povezana sa citadelom na vrhu.

Putopisac Ami Bue, koji je posetio Zvečan 1840. godine našao je ostatke crkve, dok je Giljferding 1859. godine u gradu video “ostatke dvorca na dva sprata ozidanog opekom“.

  Tu živi raški župan Vukan Nemanjić u 11. veku koji širi svoje teritorije uzimajući od Vizantije delove Kosova, a kada vizantijski car Aleksije I, 1091. godine ,ljut zbog toga, krene s vojskom na srpskog župana, Vukan će se povući u utvrđeni grad Zvečan, odakle nudi pregovore. Bio je to jedan od prvih ugovora srpskog župana s Vizantijom.

   Bila je mesto gde su se uspinjali i padali vladari.  U njemu je 1323. godine sahranjen mlađi sin kralja Milutina (1282—1321) Konstantin koji je u borbi za presto sa starijim bratom Stefanom stradao od – bratske ruke.

    U ovoj tvrđavi će svog oca Stefana Dečanskog sa ženomm i decom iz drugog braka zatočiti sin Dušan i tu će  11. novembra 1331. pod nejasnim okolnostima Stefan izgubiti život od sinovljeve ruke.
   Dušan Silni će kasnije 1337. godine upravu nad tvrđavom i gradom poveriti mlađem sinu vlastelinke Danice. Kasnije će  njegov sin Uroš (1355—1371) grad  i tvrđavu dati čelniku Musi, rodonačelniku Musića i zetu kneza Lazara (1371—1389). Knez Vojislav Vojinović (oko 1355-1363) ga je 1363. godine primorao da mu preda Zvečan u zamenu za Brvenik na Ibru,

  Tvrđavu će naslediti veliki župan Nikola Altomanović (1366—1373), a zatim grad ulazi u sastav države Vuka Brankovića.

   Bili su to svetli dani za  moćnu tvrđavu koju će uskoro posle Kosovskog boja zauzeti Osmanlije i tu ostati do 18.veka.

  Kada su otišli, razrušena tvrđava, samovala je na bregu do današnjih dana.

  Brišu po njoj vetrovi i pomeraju drevni kamen, i nema više ni onih šuma do neba da ga zaustave. I one su nestale. Vreme je odnelo kamen, a kamoli drveće. Društvo joj pravi jedna srpska zastava, kao znak da nije zaboravljena.

             Dijana Dimitrovska, Balkan City magazine 2023.

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija doktor film gitara glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kosovo i metohija kosovski boj manastir manastiri more muzika muzičar nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari teatar turci tvrđava umetnost vera

Manastir Banjska, sjaji duhom jače nego zlatom

Manastir Banjska, sjaji duhom jače nego zlatom

   Ako bi se u srednjem veku tražila najkraljevskija, najbogatija i najmoćnija crkva, ozbiljan favorit bi, bez sumnje, bila crkva Svetog Stefana u manastiru Banjska.  U svoje blistavo vreme  Banjska je bila najveći crkveni feudalni posed.

   Crkvu sa blokovima rumenog, plavog i belog mermera izgradio je srpski kralj Milutin sa namerom da bude njegov večni dom. Posvetio je Svetom Stefanu, zaštitniku svih Nemanjića, i začetniku srpskih slava. Kao grobna crkva jednog srpskog vladara koji je  za života  živeo u zlatu i crkva će biti primer raskoši i bogatstva. Manastir Banjska je počeo da se gradi 1312. godine a već 1316. je sijao u svom veličanstvenom sjaju, sa  moćnom elegantnom crkvom, trpezarijom, bibliotekom, konacima i „palatom carskom“.

  Svuda po freskama koje su radili najbolji ondašnji freskoslikari  kralj Milutin je naložio da se stave tanki zlatni listići. Pozadina fresaka u Banjskoj sjajila je bukvalnim zlatom, baš kao što je rađeno u Studenici, Sopoćanima i Mileševi. Nije neobično za crkvenu kulturu  da se ulepšava zlatom.

   Srednjovekovni srpski manastiri i crkve bili su predstavnici moćne i bogate srpske države, pa se i ona u njihovoj arhitekturi, plastici,  freskama i ukrasima – ogledala.

  Zlata je bilo u izobilju. Zahvaljujući velikim prihodim od rudnika, srpski srednjovekovni dvor je  sijao u zlatu. Koliko je Srbija bila bogata a dvor jednog od najmoćnijih srpskih vladara raskošan, svedoči zapis  Teodora Mehita, vizantijskog izaslanika, koji se susreo sa kraljem Milutinom i zapisao :

„Oko tela imao je više nakita od skupocenog kamenja  i bisera, koliko je god moglo da stane i sav je treptio u zlatu. Ceo dom blistaše svilenim, zlatom ukrašenim nameštajem. Celo naše grčko poslanstvo je jelo iz srebrnih i zlatnih tanjira i posuda, a na kraju je kralj poklonio poslanicima  „svoje najlepše haljine koje je samo jedan put  nosio“ i opasao nas pojasevima koje je tek jedan put nosio“.

   Pet godina pošto je završio svoju zadužbinu, kralj Milutin se iznenada upokojio,  1321.godine. Kada je njegovo telo iz dvora u Nerodimlju, preneseno u manastir Banjsku da se tamo sahrani, čitavi odredi pljačkaša vrebali su da otmu njegov bogato ukrašen leš.

   Kralj koji je, kako kažu stari letopisi “ vladao 42  godine i  podigao 42 crkve“ imao je iza sebe šta da ostavi.  Njegove dve najsjajnije zadužbine su: Gračanica i Banjska. Tu su još Bogorodica Ljeviška u Prizrenu i Trojeručica u Skoplju, Hram Joakima i Ane u Studenici, Sv. Nikite u Skopskoj Crnoj Gori, Sv. Đorđa u Nagoričinu, Dabru i Orahovici, glavna crkva u Hilandaru, u Solunu crkve  Sv. Trojica , Sv. Nikola, Sv. Đorđe, crkva u Carigradu u manastiru Prodromu, u Jerusalimu je osnovao manastir  Sv. Arhanđela, na Sinaju u slavnom manastiru Bogorodičinom podigao je hram Sv. Stevanu.

    Iza kralja, ostala je Banjska  sa ogromnim posedima na  Kosovu i Metohiji koja je predstavljala najveći feudalni crkveni posed: ukupno sedamdeset pet sela i zaselaka, devet katuna sa oko petsto pastirskih porodica, novac i druge prihode.

  U manastiru Banjska biće sahranjena i kraljica Teodora, snaha kralja Milutina, supruga njergovog sina Stefana Dečanskog i majka  cara Dušana Silnog koji će već bogatoj Banjskoj darivati poveljom nove posede.

   Ali, zla sudbina čekaće Banjsku.  Već u narednom veku, zbog najezde Turaka, kraljeve mošti i dragocenosti se sele u Trepču, odatle u Bugarsku (gde je kralj Milutin inače i danas) a raskošan manstir počinje da propada.

U drugoj polovini 15. veka je zapusteo. U narednom periodu će biti paljen od Turaka nekoliko puta, mrcvaren, pljačkan, pa čak  u 17. veku pretvoren i u džamiju. Pred Drugi svetski rad urađena je konzervacija i restauracija  ali će tek 2004. godine bratstvo oživeti manastir.

 Danas je opet  živ. Ne sija pravim zlatom koje je nestalo, ali sija duhom slavnih Nemanjića i srpske istorije. Sjaji, kako kaže iguman Danilo, sjajem sile vaskresenja.

                       Dijana Dimitrovska, Slovo 2021.

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija doktor film gitara glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kosovo i metohija kosovski boj manastir manastiri more muzika muzičar nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari teatar turci tvrđava umetnost vera