Stefan Prvovenčani – prvi srpski kralj

Stefan Prvovenčani – prvi srpski kralj

   Nije baš sjajno startovala vladavina Stefana Nemanjića (oko 1166-1227/28) koga je njegov otac veliki župan Stefan Nemanja odredio za naslednika prestola kao srednjeg sina, umesto najastarijeg.

  Početak njegove vladavine biće u znaku gorčine starijeg brata Vukana zbog nepravde ali i u neprekidnom strahu da će ga nezadovoljni stariji brat svrgnuti sa prestola, što će se zaista kasnije i dogoditi.

 Sve vreme svoje vladavine a i posle u dvogoidišnjem izgnanastvu  Stefan Nemanjić će se za presto koji mu je otac ostavio boriti potiv starijeg brata i njegovih moćnih saveznika koji su gledali svoje interese. Vukan sve vreme kuje zaveru, čak i dok je otac Stefan Nemanja još živ i u  Hilandaru, svojoj veličanstvenoj zadužbini gde tihuje sa sinom Savom, i posle očeve smrti 1199. godine. Traži pomoć i od pape sa kojim je u dobrim odnosima.

 Ali i Stefan koji shvata da bez podrške velikih neće uspeti da se održi na pretestolu, stupa u kontakt sa papom i traži krunu za sebe.

 Kada Vukan za to sazna silno će se naljutiti i u savezu sa mađarskom vojskom krenuće 1202. godine na brata. Stefan Nemanjić moraće da se skloni u Bugarsku, gde će sagledati lošu situaciju po sebe i tražiti rešenje.  

Sreća će mu se ubrzo osmehnuti, kada su se Mađari povukli iz srpskog Braničeva pred naletom Bugara, Stefan se vratio na presto velikog srpskog župana dok se Vukan povukao u Zetu.

Tako se te 1204. godine ostvarila očeva želja da Stefan vlada Raškom, a da Vukan bude veliki knez jedne oblasti.

 Kada se Stefan ustoličio na čelu srpske države, u istoriji Balkanskog poluostrva počelo je jedno novo razdoblje. Srušeno je Vizantijsko carstvo pod naletima krstaša (Četvrti krstaški rat). Nastanak više novih država na tlu stare imperije promenio je odnos snaga na jugoistoku Evrope. Balkan se podelio na dva tabora. U jednom su bile države verne vizantijskom duhu: Srbija i Bugarska dok su u drugom bile nove države koje su bile za latinsku politiku.

Osnivanje Latinskog carstva u Carigradu Stefan Nemanjić je mudro pratio. Miran je ostao i Vukan u Zeti.

Braća su se pomirila tek kada je Sava iz Hilandara  početkom 1208. godine doneo očevo telo.

 

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija doktor film freske gitara glumac glumica istorija istoričar klasična muzika knez lazar knjiga kosovo i metohija kosovski boj manastir more muzika muzičar nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište profesor profesorka reditelj slikar slikarka Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani sve srpske vladarke svi srpski vladari teatar turci tvrđava umetnost vukan nemanjić

Kako je Vukan  Nemanjić  presto uzeo na silu

Kako je Vukan Nemanjić presto uzeo na silu

 Vukan Nemanjić morao je da se bori za pravo da kao najstariji sin dobije krunu. To pravo mu otac nije ostavio. Naprotiv, smatrao je da Vukan Nemanjić ne treba da bude vladar.

 Odluka srpskog velikog župana,  osnivača prve srpske dinastije i vladara koji je postavio temelje srpske države – da ga na velikožupanskom prestolu zameni  srednji ( Stefan), a ne najstariji sin Vukan Nemanjić – odjeknula je kao grom iz vedra neba.

Uvređeni Vukan Nemanjić tražio je načina kako da brata skloni i sam zauzme vladarsku poziciju. U toj nameri nije birao saveznike, pa se tako tokom  1198/99 udružio sa ugarskim princom Andrijom koji je napadao na humsku ( srpsku) zemlju. Vukan Nemanjić je “vladao kraljevstvom Dalmacije i Duklje i bio orijentisan ka katoličkim zemljama”. Bio je to savez protiv brata Stefana  koji je trebalo da mu omogući da dođe na srpski presto.

 Da bi obezbedio pobedu za sebe, Vukan Nemanjić se te godine obratio i papi, moleći ga da u njegovu zemlju uputi legate i pojača uticaj zapadne crkve. Papa se odazvao toj molbi i 8. januara 1199. godine upućuje u Duklju dva poslanika.

 Ali papini poslanici nosili su u istoj torbi i pismo (preporuku) za velikog župana Stefana. Tim aktom,smatraju istoričari, papa nije  pokazao naročito isticanje Vukana mimo vladajućeg brata. 

 Vukan Nemanjić međutim, dolazak legata prikazuje kao naročitu sreću za svoju zemlju. U isti mah obaveštava papu da je u njegovom susedstvu zlo stanje.

„ U zemlji mađarskog kralja, tj. u Bosni“, piše Vukan Nemanjić, „ jeres je uhvatila maha  jer je sam Kulin ban sa ženom i sestrom, udovicom kneza Miroslava, i sa više od 10.000 duša prešao u nju.“

 Vukan Nemanjić ne kaže koja je to jeres, ali verovatno misli na bogumilstvo, sa kojim se njegov otac Stefan Nemanja, surovo obračunao.