Ibrahim Hadžić se dugo druži sa gljivama. Zavoleo ih je odavno, otkako zna za sebe. Rastao je sa njima u brdima oko Rožaja kao dete, a kada ga zaposela poezija, pisao im je čak i pesme : Na proplanku oko panja/ Venac vrganja./ Na ivici šumarka,/ Žuta...
Ti si jedan, početak svih brojeva i osnova svih gradnji.
