Dr Nada Martinović, muzika je način razmišljanja

Dr Nada Martinović, muzika je način razmišljanja

Da bi neko postao vrhunski muzičar mora da zna da je talenat samo svetlo u mraku koje može da se rasplamsa u čarobnu vatru, ali može i da ugasne i da ne ostavi traga. Dr Nada Martinović, pedagog, naučnik i dirigent iz Klivlenda, u razgovoru za Balkan City Magazine, ističe da postoji nekoliko ključnih faktora koji određuju muzički razvoj.

  – To su dosledan rad i disciplina, emotivna povezanost sa muzikom, svestranost, unutrašnja motivacija (samo su neki od elemenata) – kaže dr Nada Martinović. –  Naravno, i velika uloga  mentora i okruženja u kojem dete raste. Ali, muzika nije samo veština – ona je način razmišljanja, osećanja i komuniciranja sa svetom. Pravi umetnici ne prestaju da rastu, istražuju i uče – jer muzika nije cilj, već putovanje.

o Koja sredina najviše pogoduje zdravlju dece?

– To je sredina koja pruža sigurnost, podršku i dovoljno slobode za istraživanje i izražavanje, ali istovremeno podstiče senzornu, emocionalnu i kognitivnu stimulaciju. Verujem da idealno okruženje za dete treba da bude bogato kvalitetnim muzičkim, ritmičkim i kreativnim iskustvima. Takođe, bogato zvucima prirode, blagim tonovima i kvalitetnom muzikom doprinosi smanjenju stresa i jačanju neuroloških veza, jer takva sredina ne samo da smanjuje stres već i jača neurološke veze.

O Da li srpska populacija, u Ohaju, gde živite, ima neku prepoznatljivost, običaje, navike ili se utopila u američko društvo?     

-Srbi u ovom delu SAD nisu izgubili svoj identitet, još od migracije koja se dogodila između 1900. i početka Prvog svetskog rata do ove današnje. Prenosile su ga kroz generacije, često spajajući srpsku tradiciju sa američkim načinom života. Oni su vezani za svoju crkvu, tradiciju i zajednicu. Srpske pravoslavne crkve su i dalje centri okupljanja, ne samo u verskom, već i u kulturnom smislu. U crkvenim dvoranama organizuju se proslave, folklorne večeri, humanitarni događaji, školske priredbe i druge aktivnosti koje okupljaju različite generacije Srba. Školska slava Sveti Sava je posebno značajna – najposećenija godišnja priredba, gde deca kroz recitacije, pesme i dramske prikaze uče o svom kulturnom nasleđu. Srpska zajednica u Ohaju prepoznatljiva je i po folklornim ansamblima „Morava“ i „Srbija“, fudbalskom klubu „Karađorđe“, muškom horu „Kosovo“,dečjem horu „Sveti Sava“. Tu je i Srpska bašta, jedinstveno mesto koje predstavlja istoriju i doprinos Srba u ovom delu Amerike.

O Dirigent ste i osnivač dečjeg hora Sveti Sava i srpskog muškog hora Kosovo. Oba naziva: Sveti Sava i Kosovo su ključna za srpsko nasleđe. Da li to prepoznaju naši ljudi?

-Dečji hor „Sveti Sava“ osnovala sam pre 23 godine, u vreme kada su moja deca bila mala i kada sam tražila odgovarajuću aktivnost na srpskom jeziku prilagođenu njihovom uzrastu. Pošto obe srpske crkve u Klivlendu nose ime Svetog Save, a moja želja je bila da hor okupi decu iz cele srpske zajednice, ime se samo po sebi nametnulo kao najprirodniji izbor. Muški hor „Kosovo“ sam preuzela nakon što se njegov osnivač i dirigent, dr. Rick Zivic, povukao iz aktivnog rada. Obe ove institucije nose nazive ključne za srpsko nasleđe, i naši ljudi to, naravno, prepoznaju i poštuju.

O Šta kažu Amerikanci na srpsku Barbiku?

-Ideja da obučemo Barbiku u srpsku narodnu nošnju rodila se pre više od deset godina, kada smo mama i ja želele da jednoj Amerikanki poklonimo nešto autentično i posebno. Toliko nam se dopala ta prva „pokrštena“ Barbika da smo shvatile koliko moćno sredstvo može biti za prenošenje priče o srpskoj kulturi i tradiciji.Do sada smo kreirale oko 15 različitih postavki i scena iz srpske istorije i običaja, poput:“Slava“, „Materice“,“Badnje veče“,“Lazarice“,“Kosovka devojka“ i druge.

O Koja srpska pesma, po vama, oslikava Srbiju?

-Ako bih morala da izdvojim pesmu koja u sebi nosi suštinu Srbije, to bi bila „Тамо dаlеко“. Ova pesma nije samo melodija – to je sećanje, emocija, bol, ponos i neraskidiva veza sa zavičajem. Nastala u vihoru Prvog svetskog rata, ona u sebi nosi priču o stradanju, ali i o nepokolebljivom duhu srpskog naroda. Njena melodija budi nostalgiju, a njene reči dodiruju svakoga ko nosi Srbiju u srcu, ma gde se nalazio u svetu. Pored nje, „Vostani Serbije“ zauzima posebno mesto. Ova prelepa pesma, koju je napisao Luka Protić na stihove Dositeja Obradovića ukazuje kako se narod kroz vekove uzdizao iz pepela. Naravno i pesme „Vidovdan“, „Oj, Moravo“, „Marš na Drinu“ i mnoge druge izvorne narodne pesme iskazuju suštinu Srbije.  

O Da li Amerikanci bar nešto znaju o Srbiji, i šta?

-To zavisi od osobe. Imala sam priliku da upoznam Amerikance koji znaju dosta o Srbiji, dok drugi jedva da su čuli za nju. Sve zavisi od njihovog interesovanja, obrazovanja, ali i kontakta sa Srbima. Najčešće znaju za Novaka Đokovića  koji je globalni ambasador ne samo tenisa, već i naše zemlje.  Košarkaški navijači znaju za Nikolu Jokića. Mnogi znaju i za Nikolu Teslu, iako ga često smatraju „američkim naučnikom“, ali sve više ljudi je svesno da je bio srpskog porekla. Stariji pamte Srbiju sa Titom i Jugoslavijom, kao i sa ratovima devedesetih. Beograd je poznat onima koji putuju kao grad noćnog života i kulture. A oni koji su probali srpsku hranu, ne zaboravljaju reč „ćevap“ i „burek“, neki znaju i za šljivu (šljivovicu)

O Šta je po vama najlepše iz Srbije što bi trebalo predstaviti Amerikancima?

-Ono što uvek ostavlja snažan utisak na Amerikance (i sve strance) jeste autentičnost i dubina naše tradicije, umetnosti i gostoprimstva. Mislim da je malo njih čulo za naše srednjovekovne manastire, Svetog Savu, značaj Kosova ili srpske velikane poput Milutina Milankovića i Ive Andrića. Predstavila bih im srpsku muziku koja je neverovatno raznovrsna i emotivna, zatim prirodu i jedinstvene predele od Đavolje Varoši, preko Tare i Drine, do Uvca i manastira u liticama, naravno i običaje i tradicionalni identitet – srpske slave, Badnje veče, lazarice, venčići, pesme uz gusle, ali i hranu. Amerikanci vole nešto autentično, nešto što nije globalizovano. U suštini, ono najlepše što možemo predstaviti Amerikancima nije samo nešto što vide, već nešto što dožive – energiju, emociju, gostoprimstvo i duh koji su jedinstveni za Srbiju. Zato je važno da mi pričamo svoju priču, jer ako to ne uradimo, neko drugi će je ispričati umesto nas.

            Dijana Dimitrovska, Balkan City Magazine,2025.

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija dirigent doktor film freske gitara glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kosovski boj manastir more muzika muzičar naučnik nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari turci tvrđava umetnost vera

Dušan Radosavljević o dve kobne istorijske laži

Dušan Radosavljević o dve kobne istorijske laži


Istina je sunce koje kad-tad ogreje. Dušan Radosavljević,iz Pokreta obnove Kraljevine Srbije, ne samo da je siguran da će istina o događajima pred Drugi svetski rat zablistati, već se i sam, na osnovu podataka, trudi da je svima osvetli. Pre svega, on se bori da ogoli dve laži koje su decenijama kao istine živele.

-Lagali su nas tolike godine da je naš kralj pobegao pred Drugi svetski rat i odneo tone zlata sa sobom, a to nije tačno – kaže Dušan Radosavljević. – Prvo, dogovor monarha Evrope je bio da sve krunisane glave sa kraljevskim simbolima oko kojih se narod okuplja, dođu u London. Drugo, kralj Petar II Karađorđević koji je u zemlji vladao samo 19 dana da bi 14. aprila 1941. godine emigrirao je za Grčku, a zatim u Jerusalim i Egipat i na kraju u London – sa sobom nije odneo ni gram zlata.
O Koliko je bilo zlata u riznicama Kraljevine Jugoslavije?

dušan radosavljević o povratku monarhije

-Pred Drugi svetski rat u banci Kraljevine Jugoslavije bilo je 87 tona zlata. Knez Pavle kao mudar čovek, osećajući nadolezeću nesreću, vodio se logikom da na vreme skloni zlato i to na više mesta. Tako je odlučio da 77 tona zlata dostavi u enleske i američke banke. Odlučio se za najpoznatije banke. U zemlji ostaje 10 tona zlata i tačno 9 tona sklanja u Užice, a 1089 kilograma u Sarajevo. Kada je počeo Drugi svetski rat, ustaše su odmah opljačkale hiljadu kilograma u Sarajevu. A onih 186 sanduka u Užicu opljačkali su Italijani.
O Šta se dogodilo dalje sa tolikim zlatom?

-Po okončanju Drugog svetskog rata, američke i engleske banke vraćaju svo zlato Jugoslaviji, svih 77 tona zlata. Vraćaju i sanduke koje su Italijani oopljačkali, jer su Amerikanci zarobili italijanske vojnike. Uglavnom, sve je vraćeno u zemlju. Sve je stavljeno u trezore FNRJ! Broz je imao i te kakvu materijalnu potporu!
Dok je on vladao zlatom Karađorđevića, šireći stravičnu mržnju koja i dan-danas traje prema našoj dinastičkoj porodici, u Denveru je, pod tuđim imenom, u bolnici, tiho umirao naš siromašni kralj Petar II Karađorđević.
O Šta je bilo u famoznom sefu 555, koji je posle Brozove smrti otvoren?

-Sef 555 otvoren je 1982. godine i tamo su našli 29 kilograma zlata sa monogramom Karađorđevića, 2070 zlatnika sa monogramom Karađorđevića, tridesetak servisa, čak i manžetne kraljeve sa monogramom…

dušan radosavljević o zlatu kraljevine jugoslavije


O Da li je bog proteran iz srpskih kuća kada je nestala i kraljevina?

-Dolazak „komunističkih bogoubica“ posle Drugog svetskog rata je nešto najstrašnije što je zadesilo naš narod. Prvo što su uradili u zemlji Srbiji je bilo da unište sve što je imalo veze sa krunom, kraljevinom, tradicijom, tj. sa Božijim miropomazanikom jer srpski kralj i srpska kruna su naše najuzvišenije nasledje koje traje 8 vekova. Ostaće zabeleženo za istoriju hrišćanstva da je prvi put posle 2000 godina Hristos od strane bezbožnika u prestonom Beogradu, na kraljevskom dvoru, u dvorskoj kapeli dobio i šestu ranu. Naime, čim su „oslobodioci“ kročili u Beograd, oni su u dvorskoj kapeli pucali Hristu u čelo. Ta freska sa probušenim Hristovim čelom i dan-danas stoji.
O Zašto su se Srbi odrekli svoje dinastije?

-Srbi se nikad nisu odrekli svoje dinastije. Srpsku kraljevsku dinastiju Karadjordjevic su prognali iz Srbije a zatim joj opljačkali sve u Srbiji komunistički zločinci, koji su gradjanskim ratom potpomognuti i instalirani od Kominterne iz Sovjetskog saveza. A da Kominterna zna kako se to radi, lično je demonstrirala kada je 1917. godine počinila najužasniji zločin u 20. veku, pobivši na najmonstruozniji način carsku porodicu Romanov. Njihovi instruktori su i ovde na tlu Srbije to isto hteli ali spletom istorijskih okolnosti i Božijom voljom spasena je naša kraljevska loza.
O Kada će dijaspora glasati?

-Po nama ona je trebala odavno da glasa. Budemo li imali bilo kakvog upliva u vlasti krajnje ozbiljno ćemo pokrenuti to pitanje, kao prvo, tražićemo da se formira ministarstvo za dijasporu a da ministra kandiduje dijaspora. Takodje, zalagaćemo se da dijaspora ima i sigurnu kvotu poslaničkih mandata gde bi uvek imala svoju poslaničku grupu u srpskom parlamentu.
O Kada biste dobili priliku da podižete Srbiju kojim redosledom biste išli?

-Prvo bih promenio politički sistem I na čelo svih institucija postavio ljude od integriteta, autoriteta, znanja, obrazovanja i sa „čistim“ biografijama. Tek posle takve zamene dolazi do početka oporavka i naroda i države.Jasno da na kraju ovog procesa kao simbol jedinstva, sabornosti, istorijskog trajanja, nadahnuca i inspiracije, lepote i estetike, etike i morala dolaze kruna i kralj koji sve ovo objedinjuju, simbolizuju i ne daju nikom da to zloupotrebi. Jer kralj nema vlast niti mu treba, niti se glasa na izborima. On je domaćin kuće i narod svoj uvek drži u redu i poretku, stabilnosti i demokratiji.

Izvor Slovo

Dijana Dimitrovska

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija dirigent doktor film freske gitara glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kosovski boj manastir more muzika muzičar naučnik nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari turci tvrđava umetnost vera