Golija, vladarska dolina od starina

Golija, vladarska dolina od starina

  Golija i njeno šire okruženje je najsrpskiji od svih srpskih predela. Kolevka srpske državnosti, tu su stolovali srpski kraljevi i kraljice, tu su najstarije srpske crkve, tu je najšumovitija planina, tu je narod oštar, čvrst i pravedan. Ime slavne Raške oblasti izgovara se najmanje 1300 godina.  

  Ima šta da pokaže srpski domaćin strancu koji dođe u rašku kraljevsku oblast.

   Planina Golija centralni je deo Raške oblasti, smeštene između Kraljeva, Raške, Ivanjice i Novog Pazara, planinska lepotica, park prirode, čiji deo je UNESKO proglasio rezervatom biosfere “ Golija- Studenica“ . Podseća na neku mitsku goru iz drevnih predanja od koje je sve nastalo.  Na njenim padinama neverovatne lepote građeni su dvorovi vladara, nažalost nestali sa lica zemlje, a u podnožju velelepne crkve, zadužbine srpskih župana, kraljeva i careva, koje su preživele kao svedoci slavnih vremena. Toliko su vredne i stare, da se skoro sve pod zaštitom  UNESKO-a.

     Manastir Studenica, osnovan krajem 12. veka,  glavna je zadužbina rodonačelnika Nemanjića,  Stefana Nemanje. Najznačajniji je duhovni centar srpske srednjovekovne države i najuticajniji na društveni i kulturni razvoj zemlje.

    Manastir Gradac, podignu 1268. godine, zadužbina je kraljice Jelene Anžujske žene kralja Uroša I, velelepno zdanje, divan spoj zapadnogotskih elemenata i istočnovizantijske arhitekture. Ova srpska kraljica je osnovala  pri manastiru prvu devojačku školu u kojoj su se obrazovale srpske plemkinje.

   Manastir Pridvorica, u okolini Ivanjice, iz 1195. godine koji je sagradio sluga koji je radio pri dvoru Nemanjića, pa otuda i ime.

   U podnožju planine Golije je i Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, koja se smatra najstarijom očuvanom crkvom u Srbiji iz 9. veka. Legenda kaže da je podigao apostol Tit učenik Svetog Petra, dok je u Letopisu popa Dukljanina zabeleženo da je crkvu podigao župan Pavlimir zvani Belo, po povratku iz Rima. U crkvi je Stefan Nemanja kršten po obredima pravoslavne crkve, a 1196. godine na državnom saboru se odrekao vlasti u korist sina Stefana.

   Manastir Sopoćani veličanstvena je zadužbina Uroša I iz sredine 13. veka. Na njenim zidovima je sačuvana neprocenjiva galerija srpskog zidnog slikarstva. U njoj je sahranjen kralj Uroš I i njegova majka Ana Dandolo čiji su likovi ovekovečeni na freskama.

   Manastir Đurđevi Stupovi podigao 1171. godine Stefan Nemanja, jedan od najstarijih srpskih manastira koji je rušen i paljen ali ipak preživeo.

   Manastir Žiča, zadužbina Stefana Prvovenčanog, prvog kralja iz dinastije Nemanjić koji se venčao s krunom, nije na spisku  zaštite UNESKO-a ali je za Srbiju od  neprocenjive vrednosti.  U ovom manastiru, udaljenom podjednako od vizantijskog Carigrada i latinskog Rima, krunisano je 7 srpskih kraljeva.
    Novi Pazar nastao u 15. veku i danas čuva hamam nazvan po osnivaču grada, turskom vojskovođi Isa-begu Isakoviću. Isa-begov hamam ( kupatilo) iz 15. veka jedini je očuvani objekat ovog tipa u Srbiji.

   Raška oblast ima i  jednu od najočuvanijih tvrđava, mističnu tvrđavu Maglič, koja je izgrađena posle 1240.godine. Ime je dobila po magli koja je često obavija. Prvi pisani pomeni tvrđave su iz 1337. godine.

    Duhovniji turisti obavezno obilaze Gornju i Donju Savinu isposnicu, koje je podigao Sveti Sava posle svog povratka sa Hilandara. Tu se povlačio za vreme postova, a u njima je napisao Studenički tipik i Žitije Svetog Simeona ( Stefana Nemanje). U toj nepristupačnoj klisuri ustanovio je čitavu prepisivačku školu iz koje su potekle knjige ispisane srpskim jezikom i ćirilicom. Do isposnica vodi staza prvo kroz gustu šumu, a onda jedva prohodna, u širini jednog metra između litice i provalije.  Udaljena je par kilometara od Studenice.

Golija, drevna dolina od starina

   Ima šta da pokaže srpski domaćin  putniku namerniku od svoje kulture i starine, ali i od lepote.

   Golija je najšumovitija planina Srbije. Njene bukove, smrčeve i šume planinskog javora jedinstvene su, a tek šume sa prašumskim karakterom ko jednom vidi – nikada ih neće zaboraviti.

  Južne padine Golije su prostranstva livada i pašnjaka. Tu „negde“ su i Ljute livade, stari šumski kompleks u kome i po sunčanom danu nije moguće napraviti fotku bez blica – toliko je mračno. A potrebna je i širokougaona kamera da „ uhvati“ cela stabla bukve, koga ni četvoro odraslih ne mogu obujmiti.

    Golija je planina puna čudesa. Ima ona trouglasto Daićko jezero  nastalo od kiša, koje je zimi zaleđeno i pokriveno debelim slojem leda i snega. Jedno je od retkih staništa repatog vodozemca. Nalazi se u gustoj četinarsokoj šumi, na nadmorskoj visini od 1438 metara i, po pričama, tu se okupljaju gorske vile.

   Još su čudesnija Košaninova jezera, Veliko i Malo, na 900  metara nadmorske visine. Veliko je na obodima obraslo bukvom, jelom, smrčom, borom, a visoki buseni biljke metlaste oštrice i mahovine, kada ozelene, međusobno se dodiruju tako da jezero liči na livadu. Malo jezero je iznad velikog, u donjem delu mu je voda slana. Sasvim je „na svoju ruku“:  Tokom kišnih dana, nivo jezera opada dok sunčanim danima nadolazi.

   Ima i jezero, nastalo na tuđoj nesreći: Jezero Nebeska suza na 1450 metara nastalo je nakon snažnog zemljotresa u Rumuniji.

   Ova planinska lepotica ima i vodopade koje pravi reka neobičnog imena – Izubra. Mnogi kažu da je Izubra dobila ime po evropskim bizonima koji su tu živeli. Ova uporna reka se probija kroz guste šume bukve, graba i smrče, formirajući kanjon i u njemu kaskadne vodopade. Dva velika i nekoliko manjih vodopada,  na oko 1100 metara nadmorske visine, obrušavaju se sa više desetina metara, blizu sela Dević.

  Obilje vode omogućilo je opstanak raznovrsnog biljnog sveta koji broji oko 1100 biljnih vrsta među kojima su reliktni: planinslki javor, zelenika, pančićeva bedrenica (višegodišnja zeljasta biljka), adamovićeva majčina dušica (jastučasta zeljasta biljka). Na Goliji raste više od 100 lekoviitih biljnih vrsta.

  Planinari mogu naići na tragove slepog kučeta, alpske rovčice, vuka, lisica i mrkog medveda.

   Nebom paraju orlovi, sokolovi, a šumom odjekuje poj  šumske ševe, kamenjarke, crvenonogog prudnika i mnogih drugih poznatijih ptica. Ova planinska diva jedna je od najvažnijih evropskih ornitoloških  i stanica genetičke raznovrsnosti. Na planini ima i tresava, specifičnih, osetljivih eko sistema. Šume su bogate gljivama i algama.

    Golija je savršena za planinarenje, neodoljiva za  skijaše ( skijalište Odvraćenica  na 1740 metara nadmorske visine sa 7 ski-staza od 450 do 1200 metara, sneg se zadržava do pet meseci).

    Ipak, najlepše je druženje sa ljudima u ovom planinskom kraju, jasnim, oštrim i pravednim, sa kojim se siti napričate.

  Od njih ćete čuti priče od starina, pa i kako je nastao naziv najvišeg vrha, Jankovog kamena (1833). Braća Rajko i Janko, posvađali su se oko nasledstva, pa je otac odlučio da nasledstvo dobije onaj ko prvi donese kamen na vrh Golije. Rajko je žurio da stigne prvi, a Janko je strpljivo birao staze kako bi imao snage do kraja.  Blizu vrha, Rajko se umorio, spotakao i kamen se otkotrljao u reku koja od tada nosi naziv Rajkov potok. Janko je stigao do vrha, dobio nasledstvo a vrh naziv – Jankov kamen. Ko se pešice uspne do njega (pošto ima opcija i motornim vozilima), shvatiće na pravi način legendu koja govori o strpljenju i predanosti. 

   Druga legenda je vezana za vojskovođu Sibinjanin Janka, koji se vraćao sa Kosova i na vrhu  ostavio kamen iz  Kosovskog boja.

    Mnogo je legendi i običaja, koje u Raškoj oblasti narod strpljivo čuva još od daleke starine, čuvajući tako najbolje svoje korene, srpsku tradiciju i srpsku državu.

       Dijana Dimitrovska, BCM, 2025.

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija dirigent doktor film freske glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kula manastir manastiri more muzika muzičar naučnik nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC srbi Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari tvrđava umetnost voda

Đurđevi stupovi, crkva u kraljevskom duhu

Đurđevi stupovi, crkva u kraljevskom duhu

 Đurđevi stupovi, nadomak Novog Pazara, jedan je od najsvetijih, najvažnijih i najstarijih srpskih hramova.

  Smešten je u podnožju jedne od najlepših planina, prelepe Golije, koja ga svojim živopisnim šumama i prostranim livadama drži u majčinskom zagrljaju. Rušen, paljen, ubijan mnogo puta, ipak je preživeo do našeg doba, izborivši se da ga UNESKO kao  biser srpske srednjovekovne  države stavi na svoju listu svetske baštine.

  Ktitor mu je sam rodonačedlnik Nemanjića, veliki župan Stefan Nemanja. Podigao ga je u znak zahvalnosti što se izbavio iz carigradske tamnice, gde je bio zarobljenik vizantijskog cara Manojla II Komnina. U natpisu iznad portala crkve Svetog Đorđa uklesano je da se to zbilo  1170-71.godine.

  Neobičan naziv – Đurđevi stupovi- dobio je po dvema kulama koje su nazivane stolpe ili stupe, pa je  taj izvorni naziv ostao do današnjih dana. Ideja dve kule i dva zvonika koja su na pročelju Đurđevih stupova, preuzeta su sa crkve Svetog Tripuna u Kotoru kao najlepši primer primorskog, romaničkog graditeljstva.

  Manastir je građen u mešivotom stilu, vizantijskom i romanskom. To se zbilo sticajem okolnosti. Veliki župan zbog poremećenih odnosa sa Vizantijom, nije mogao da pribavi grčke graditelje koji su u to vreme bili na glasu, već se okrenuo primorskim majstorima. Najverovatnije Kotorani, stigli su u Ras i prvobitni vizantijski plan preodenuli u romanične oblike. Tako je zbog poremećenih odnosa sa Vizantijom nastalo sasvim  posebno, novo, eklektičko graditeljstvo i  arhitektonski stil nazvan Raška škola, koji je u sebi sadržavao vizantijske i romaničke elemente. Baš ta Raški stil će  biti primer za buduće graditeljstvo Stefana Nemanje i njegovih naslednika.

   Sve na Đurđevim  stupovima je bilo u kraljevskom duhu. Veličanstvena crkva  građena je od dve vrste kamena, svetlog i tamnijeg. Na romaničkim portalima u Đurđevim stupovima u Rasu bili su, sudeći po očuvanim odlomcima, plitko izrezani “ vučji zubi”, rozete, hrastovo lišće i grane s peteljkama na kojima visi srcoliko lišće.

đurđevi stupovi, crkva u kraljevskom duhu

  Unutrašnjost crkve krasile su veličanstvene freske. Njih je veliki župan dao uraditi po ugledu na carigradske freske koje je imao priliku da vidi pre i posle zarobljeništva u Carigradu. One su ostavile dubok utisak na njega pa je stil preneo u  Rašku.

   Jedan živopis u Đurđevim stupovima ostvaren je zaslugom kralja Dragutina, 1282-83. godine. Posle pada s konja i preloma noge, on je presto predao bratu Milutinu, a  Đurđeve stupove odredio sebi za grob. Ulaznu kulu u manastiru pretvorio je u malu kapelu. A njenim živopisom opisao svoje duševno stanje i državno-pravne odluke Sabora.

   Od  živopisa u crkvi, međutim, ostalo je malo. Posle Drugog svetskog rata, jedan deo dekoracije i fresaka manastira Đurđevi stupovi skinut je sa zidova i prenet u Narodni muzej u Beogradu.

  Veličanstvena crkva i manastir koji su drugi Nemanjići dograđivali bili su  ograđeni debelim zidinama koje su ga čuvale, ukazujući da je poseban. Postojala su dva ulaza koja su obezbeđivale dve polukružne kule.

  Sve do kraja 17. veka manastir je širio slavu Nemanjića i svetosavlja a onda su ga napustili i poslednji monasi. Prema pisanim izveštajima njih 16, pobeglo je pred Turcima, odlazeći na sever.

 Naredni vekovi doneće ovoj nemanjićkoj građevini – samo patnju. Rušen je,uništavan i paljen.

  Iako ranjen, i uništen, nekim čudom ipak je odolevao zaboravu, čuvajući srpsko ime, pravoslavnu tradiciju i temelje za generacije koje dolaze. Čekao je trenutak da ga obnove.

  Obnova je trajala 45 godina, i život se vratio u zadužbinu velikog župana 2000. godine. Tada su monasi, kako kaže otac Gavrilo, zasadili oko manastira 30 lipa koje na leto šire opojni miris i namernike uzdiže u nebo, ukazujući na slavu nemanjićke  tradicije koja traje bezmalo hiljadu godina.

                  Dijana Dimitrovska , Slovo 2023

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija dirigent doktor film freske glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kula manastir manastiri more muzika muzičar naučnik nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC srbi Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari tvrđava umetnost voda

Stefan Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjića

Stefan Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjića

  Stefan Nemanja je bio vladar od koga je počela da se grana moćna loza Nemanjića. Svaki narod ima svoju istoriju kojom se ponosi. Ali ono što ga stvarno čini posebnim jesu izvanredne ličnosti koje kao zvezde svetlucaju na beskrjanom nebu istorije. To su oni vladari koji nisu radili samo za sebe i svoja ovozemaljska zadovoljsva. Takvo blistavo mesto u srpskoj istoriji ima Stefan Nemanja, “ skupljač izgubljenih delova svog otačastva i obnovitelj”, kako je napisao njegov sin Stefan Prvovenčani. Vladar od koga počinje prava srpska država srednjeg veka.

  Pre nego što će na scenu stupiti Stefan Nemanja, dve glavne srpske oblasti, Zeta i Raška, bile su nepomirljivi suparnici. Zeta je bila primorska oblast pod jakim uticajem  stare romanske kulture. Raška je bila slovenski etnički čista.

   Stefanova porodica bila je poreklom iz Zete. Nemanjin otac se sa porodicom, za vreme dinastičkih borbi u Raškoj, posle Bodinove i Vukanove smrti ( oblasni gospodari), sklonio za neko vreme u Zetu.Tu se, u Ribnici, blizu Podgorice, 1114. godine rodio Nemanja. U to vreme, u unutrašnjosti Zete, nije bilo pravoslavnog sveštenika, pa je novorođeni raški princ bio kršten po zapadnom obredu. Postoji predanje da je tu, posle, podignut manastri Sv. Petra i  Pavla.

  Pošto je otac sa porodicom uspeo da se vrati u Rašku, Nemanja je i drugi put kršten, ovoga puta po istočnom obredu. Neobičan početak.

  Mladost Nemanjina bila je veoma burna. Ambiciozan i bez mnogo obzira, radio je na svoju ruku i bez saglasnosti starije braće. Prirodno, kako je pisao njegov sin Stefan Prvovenčani, bio je omrznut od braće i izazvao je njihov otpor.

 Lutao je u politici, tražeći interes. Najpre je vodio otvorenu grkofilsku politiku, računajući da će tako pre doći do uticaja. Bio je u pravu jer je o njemu dopro glas do moćnog vizantijskog cara iz dinastije Komnina,  Manojla, koji ga je, prilikom svog dolaska u Niš, oko 1161. godine, bogato nagradio. Dao mu je oblast Dubočicu kod Leskovca kao večnu baštinu i proglasio ga u njoj potpuno samovlasnim.

 Naravno, to je učinio iz svog interesa.

 Onda je usledio preokret.

         

autori beograd car dušan crkva crna gora Dijana Dimitrovska dinastija dirigent doktor film freske glumac glumica istorija istoričar knez lazar knjiga kula manastir manastiri more muzika muzičar naučnik nebojša đorđević nemanjići pesnik pisac pozorište pravoslavlje profesor profesorka reditelj slikar slikarka SPC srbi Srbija srednjovekovna srbija stefan nemanja stefan prvovenčani svi srpski vladari tvrđava umetnost voda