Tu je dolazio kao dete patrijarh Pavle i moguće da je baš u manastiru Orahovica prvi put upoznao Boga. U dubokim slavonskim šumama, gde caruje moćni hrast, drvo starih Slovena, daleko od naselja i ljudi, našao je nebeska prostranstva u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova Slavonije.
Svetionik Srba
Nekada se manastir Orahovica zvao Remeta, „ monaška pustinja“, i pod tim nazivom se pominje u 15. veku. Nešto kasnije će mu proimeniti naziv u Duzluk, po selu u blizini. Menjaće imena ali će uvek biti svetionik slavonskih Srba čije svetlo nikada nije ugaslo.
Ni onda kada je u poslednjem ratu zverski ubijen otac Milutin Amidžić koji je odlučio da crkvu ne napušta. U mračno doba kada su Srbi klani, mučki ubijani i paljeni po svojim kućama, neki čak i vezivani ili odvođeni u noć, ostao je otac Milutin sa svojom crkvom do svog kraja.
Njegovo telo pronađeno je 16. decembra 1991. godine u manastiru. Meštani su pričali da su hrvatske snage najpre mučile oca Milutina, a onda ga obesili. Hrvatski vojnici su zatim minirali kapelu, ukrali zvono i dragocenosti koje su našli.
U hrvatskoj se o tome danas ne govori. U hronici ovog starog manastira navodi se „ da je otac Milutin umro mučeničkom smrću“ i nekako Srbe boli što o tome tamo ne sme ni da se priča.
Zauvek zapisana istina
Istina zauvek ostaje zapisana u knjigama, poput „Duhovni genocid 1991-1995„ u kojoj je Slobodan Mileusnić pobrojao žrtve hrvatskih vojnih snaga, navodeći da je otac Milutin bio jedno od 95 sveštenih lica koji su tokom rata u Hrvatskoj bili žrtve – poginuli ili mučeni, zatočeni u logore.

Duh oca Milutina živi u manastiru Orahovica i celom slavonskom kraju gde ga pominje narod zanavek, ne propuštajući da se prekrsti za pokoj njegove duše.
Stradao je manastir Orahovica i za vreme Drugog svetskog rata kada su ga ustaše na pravoslavni Božić – 7. januara 1942. godine do temelja gotovo srušile. Okolne zgrade manastirske pretvorene su u ustaške logore, gde je bilo zatvoreno više Srba iz okolnih sela koji su strašno mučeni i prebijani.
Najstariji pravoslavni manastir
Današnji izgled crkva je dobila 1592. godine, kada je izgrađena a dve godine kasnije je i freskopisana od majstora iz Vlaške, iz današnje Rumunije. Zna se, međutim, da je crkva sagrađena na temelju jedne starije građevine. Radovi na iskopavanju koji predstoje, nadaju se u manastiru, otkriće više. Možda će dati odgovor na pitanje da li je, kako se na Bogosloviji predaje, manastir Orahovica najstariji pravoslavni manastir u Hrvatskoj. I da li je zaista tu bilo pavlina, pripadici drevnog crkvenog reda koji vuku tradiciju po prvom pustinjaku sv. Pavlu Tebanskom.
Uprkos stradanjima kroz istoriju manastir je sačuvao dragocenosti neprocenjive vrednosti za srpsku istoriju: krst patrijarha Čarnojevića, goraždanski trebnik koji je čitav i iz naših je prvih štamparija, brojna rukopisna jevanđelja, ikonostas iz 17. veka i vredne ikone. U manastiru se nalaze mošti svete mučenice Anastasije još od osnivanja. Zbog njih, zbog duha oca Milutina, zbog manastirske slave Prenosa moštiju svetitelja Nikolaja dolazi narod u manastir Orahovicu 22. maja i 19. avgusta svake godine.
Dočekuju ih u srcu Papuka, među slavonskim hrastovima u drevnom manastiru iguman Pavle i otac Anastasije koje je pokojni mitropolit Amfilohije blagoslovio i iz manastira Ostrog, 2016. otpratio u manastir Orahovicu – da održe svetlo u svetioniku Slavonije koje je svojim životom čuvao otac Milutin.
Dijana Dimitrovska, Slovo 2024.




